Od nezaposlene do zaposlene u 10 koraka

Objavljeno u Fitness & zdravlje, Ostalo, autorica: - 12.03.2013.

Bez posla ste? Niste same. Na žalost, brojke nezaposlenih u Hrvatskoj su alarmantne i rješenje se još uvijek ne nazire. Evo nekoliko savjeta koji su meni pomogli prilikom potrage za poslom – dajem vam ih uz nadu da će pomoći i vama.

LinkedIn profil. Ovo je vaš prioritet broj jedan ako ste u potrazi za poslom. LinkedIn profil će vam, osim što ćete dobiti lijepo strukturiran životopis koji možete priložiti prijavi za posao, omogućiti da se povežete s ljudima iz struke, tvrtkama, ili pak učlanite u interesne grupe. Tek odnedavno, kada je LinkedIn počeo slati obavijesti o osobama koje vam pregledavaju profil, postalo je jasno koliko je ova društvena mreža moćna što se samopromocije tiče.

Capture

Profil na portalima za traženje posla. Ja sam svoj napravila na portalu MojPosao i to je zapravo mjesto gdje su me pronašli headhunteri iz ljudskih resursa moje trenutne kompanije te pozvali na razgovor za posao! Potrudite se i popunite svoj profil u potpunosti, kada ga jednom sastavite samo ćete ga povremeno morati ažurirati. Još jedna odlična funkcionalnost je mogućnost prebacivanja profila u PDF format, pa time zapravo dobivate lijepo strukturiran životopis koji možete slati uz molbu za posao, a sam “digitalni” profil možete priložiti prilikom prijave za poslove na portalu.

Izrada životopisa. Prilikom izrade životopisa pripazite na nekoliko stvari. Prije svega, sumirajte ga tako da zaista bude kratki pregled vaših znanja i iskustava, ne pišite eseje koje nitko neće imati volje čitati. On-line možete pronaći zaista velik broj predložaka kojima se možete poslužiti, a dobro će vam doći i ako niste baš vješte što se dizajna tiče. Dizajn neka bude jednostavan, neka odražava vas kao osobu, a posebnu pažnju obratite na pravopis – ovo vam je prvi potencijalni kamen spoticaja kada životopis dođe u ruke potencijalnog poslodavca.

facebook_resume_cv_by_chadski51-d4qylo7

Neka se vaš životopis ističe. Opet se stavite u poziciju poslodavca – za posao marketinškog stručnjaka dobit će nekoliko stotina životopisa, a ako ste tek diplomirale i nemate iskustva dobit će stotinu životopisa identičnih vašem. Ok, eventualno druge boje. Zato je potrebno istaknuti se. Ako nemate radnog iskustva, napravite životopis u video formatu, web stranicu o sebi ili pak se poigrajte dizajnom (opet, imajte mjere). Životopis prilagodite poslu za koji se prijavljujete – direktora računovodstvene tvrtke ne zanima detaljan popis svih vaših završenih vizažističkih tečajeva. Spomenite u njemu sve tečajeve i aktivnosti kojima ste se bavile za vrijeme faksa, a tiču se posla na koji se prijavljujete. Znate li što je bio ključan faktor prilikom mojeg zaposlenja? To što vodim projekt, Šminkericu, i koordiniram tim od 18 autorica – na svojem razgovoru za posao 50% vremena pričali smo o Šminkerici :)

Guglajte se. Nakon što vas stavi u uži izbor, prva stvar koju će potencijalni poslodavac napraviti jest – izguglati vas. Pripazite na sigurnosne postavke vaših profila na društvenim mrežama – fotografije sa subotnje pijanke na kojima ste tagirane neće ostaviti najbolji dojam. Prilagodite sliku profila, uklonite onih nekoliko seksističkih tvitova koje ste napisale za vrijeme PMSa, maknite fotografiju svojeg novog šljokičastog Hello Kitty donjeg rublja s Instagrama.

Capture2

Povežite se. Moje najdraže mjesto za povezivanje s ljudima iz struke je Twitter. Deset kvalitetnih veza s Twittera pomoći će vam u traženju posla više od svih vaših 500 “prijatelja” s Facebooka. Pratite ljude relevantne za svoju struku, komunicirajte, družite se s njima na Tvitapovima, napišite da tražite posao i zatražite pomoć. Nakon što se ufurate, vidjet ćete da je Twitter društvena mreža s ogromnim potencijalom, posebno što se poslovnih veza i poznanstava tiče. Nezaposlene ste – imate svo vrijeme ovog svijeta da je istražite i tvitate od jutra do sutra! Ovdje ćete također doznati za brdo radionica i seminara koji su besplatni, a možete im prisustvovati, naučiti nešto novo, staviti ih u svoj životopis i – istaknuti se.

Educirajte se. Završile ste informatiku, jako vas zanima web dizajn, a smatrate da na faksu niste naučile dovoljno? Upišite tečaj. Ako nemate novaca, posudite ih i gledajte na to kao na investiciju – ako zahvaljujući dodatnom znanju i certifikatu koji steknete (vaš životopis sada se ističe u moru drugih) uspijete pronaći posao, cijenu tečaja vratit ćete u otprilike mjesec dana. Zaista mala žrtva. Čitajte knjige vezane za područje koje vas interesira, učlanite se u knjižnicu, istražite Amazon.

funny-koala-bear-suit-boss-koalafied-pics

Volontirajte. Uz volontiranje se često vežu negativne konotacije, pošto praktički radite for free, a računi se ne plaćaju sami. No, ako je volontiranje vezano uz vašu struku, dobivate novo iskustvo te šansu da se vas i vaš rad zamijeti. Nezaposlena ste grafička dizajnerica? Ponudite poznaniku koji radi u tvrtci za ugostiteljstvo besplatni dizajn brošura. Osim što ćete dobiti novi dizajn u svojem portfoliu, uvijek postoje šanse da jedan od posjetitelja hotela bude vaš potencijalni poslodavac. You get the point :)

Razgovor za posao. Kada konačno dogurate do razgovora za posao, dakle vaš se životopis istaknuo u moru drugih jer ste imale dodatnu edukaciju vezanu za oglašeni posao i niste imale pijane fotke na Facebook profilu, pripremite se za razgovor. Pronađite na LinkedInu osobu koja već radi u toj tvrtci, raspitajte se što bi vas moglo očekivati na razgovoru, još jednom prođite svoj životopis i spremite se “obraniti” svaku stavku koja stoji u njemu. Naučite ponešto o tvrtci, obucite se u skladu s time i nabacite samopouzdanje – predstavljate samu sebe, što znači da izvrsno vladate područjem, pa nema razloga za strah :)

03143bb5dcece16dd808eab92d987f4b

Pokrenite svoj biznis. Već duže vrijeme ne uspijevate pronaći posao, a imate super ideju i poduzetnički duh? Pokrenite se! Zamolite nekog da vam pomogne oko izrade web stranice, iskoristite Internet i društvene mreže kako bi se glas o vašem super cool proizvodu ili usluzi proširio i budite same svoj šef! U početku račune možete izdavati putem prijatelja koji imaju registriranu tvrtku ili obrt, a kada posao krene, registrirajte je same. Udružite znanje s nezaposlenim prijateljima drugih struka, ostat ćete iznenađene kakve se ideje rađaju u takvim uvjetima! Prijavite svoju ideju na jedan od inkubatora poduzetništva.

Naravno, ovo su samo neki od savjeta, pokušala sam biti što sažetija, iako bih o ovoj temi mogla napisati još puno. Zato pozivam vas da u komentarima podijelite svoje savjete, iskustva u traženju posla, ili pak postavite dodatna pitanja, a ja ću se potruditi dati vam odgovore :)

I na kraju – sretno!


Close
Ivana Blažoti Mijoč (WannaBe) magistrica je informatike koja je nakon nekoliko godina rada u korpora...

Ovaj članak ima 50 komentara.

  • Super članak!

  • Chimichanga

    bez posla sam sam 4 mjeseca i bas mi je trebao neki ‘lift’ iz monotonije nezaposlenosti, hvala ti.

    • Drago mi je što sam barem malo pomogla :kima:

  • Marianna

    Odličan članak! Sama sam svjesna ovakvih stvari i uvijek ih predlažem svojim prijateljima i poznanicima dok očajavaju jer su bez posla. Trenutno studiram i nemam baš vremena za dodatan posao, ali ovakve stvari planiram i sama provesti u budućnosti. :)

  • Noir Classique

    Svaka cast za ideju clanka :D
    Znas sto mene opcenito nervira? Kada trazim posao preko Student Servisa a onda na razgovor dode jos masu drugih ljudi koji su daaavno zavrsili sa studiranjem i uglavnom dobiju posao umjesto nas. SS bi trebao biti prilagoden nama, koji smo studenti da si mozemo zaraditi dok studiramo i dobivati radno iskustvo, a ne da se iscudavaju sto ja ponedjeljkom popodne nisam slobodna jer imam predavanja. Mislim da je opcenito problem sto neki od njih zaborave istaknuti da su pozeljni kandidati oni s manje obaveza na faksu i s radnim iskustvom, kad vec kasnim na druge obaveze valjda se mogu potruditi oko oglasa od dvije recenice… Sjecam se kada sam na 1. godini faksa i otisla na svoj prvi razgovor za posao (dakle, 18 ipo godina). Covjeku koji me intervjuirao je skliznuo osmjeh s lica kada sam rekla da nisam jos nigdje radila, nakon cega me pitao zasto ja mislim da bih, s obzirom na to, bila sposobna obavljati posao kao promotorica. Mislim da ljudima nije jasno da gimnazije ne daju struku niti imamo praksu, osim opce kulture i znanje stranih jezika. Radno iskustvo jest pozeljno, al gdje ga pronac- nek nam Bog pomogne. Ne razumijem zasto traze mlade ljude i cude se sto nismo nigdje uhvatili posal a tek smo srednju zavrsili.

    Super mi je sto se u zadnje vrijeme otvaraju prilike za mlade, natjecaji i programi poticanja za one koji rade na projektima i poticu nove poslovne ideje. Ovakvih clanaka bi moglo biti jos, mozda da jos koja Sminkerica napise temu kako se ona snasla?

    • Da, prvo zaposlenje zna biti noćna mora zbog nedostatka prakse, no tu uvijek pomažu dodatne aktivnosti i projekti za vrijeme faksa, tako da nije loše i o tome razmišljati dok ste još na studiju. Meni je definitivno bilo od koristi.

      • Noir Classique

        Uf na zalost, projekti i prakse kod nas se ne odrzavaju, jer je previse upisanih ljudi da bi se moglo nest takvo izvest :) uzasno mi zao zbog toga, volim ono sto ucimo a praksa bi jaaako pomogla. Ne samo meni ofc :)

    • Totalno znam o čemu pričaš. I ja sam tražila posao preko SC-a i onda te ljudi čudno gledaju kad kažeš da nemaš iskustva. Da ne spominjem da sam trebala biti promotor za jednu veliku kozmetičku kuću, ali je sve propalo i prije nego je pošteno počelo – što zbog njihove neprofesionalnosti, što zbog očekivanja da radim 12 sati svaki dan, a još su naglasili da traže redovite studente :znoj: Gdje im je samo razum? I onda su se naljutili kad sam rekla da fizički nije moguće da radim smjenu 9-15h u Arenu centru i odmah isti dan smjenu 14-21h u Hoto centru kod Sc-a. Come on!

      • Noir Classique

        Meni to iscudavanje stvarno ne ide u glavu… Na nekim razgovorima sam stekla dojam da ljudi uopce ne znaju kako je kriza i da je normalno da je malo teze nac posao sada kad poslodavci samo otpustaju, a ne da se kidaju za mlade… Zanimljivo je isto kako se svi dice nekom profesionalnoscu a sami to nisu sposobni. Jedna mi se tako posprdno nasmijala u facu kad sam rekla da nemam radnog iskustva i pokazala pred svima prema izlazu s izjavom “slijedeci!”… A to sta je ispalila par glupih izjava s kojima je pokazala da je neprofesionalna, nije sposobna vodit razgovor za posao nit joj je opca kultura za pohvalit se- nema veze. Dan danas se grizem sto ju nisam poklopila kako spada. uf.

  • roza

    super članak! slažem se sa svim :)
    i ja sam trenutni honorarni posao našla prek interneta, konkretno Twittera, a dobila sam i nekoliko poslovnih ponuda zahvaljujući LinkedIn profilu. društvene mreže su super za nalazak posla,makar i honorarnog, osobito za ova, ajmo reći, modernija zanimanja, vezana uz računala i internet. popunjeni profili, prisutnost na što više društvenih mreža i dobar portfolio su super stvar. nikad ne znaš kome se može svidjeti neka od tvojih kvaliteta, a što više ljudi zna za njih, veća je vjerojatnost :)
    govore da se sve više otuđujemo od drugih zbog sve ove tehnologije,a ja mislim da je baš sad komunikacija s drugim ljudima najviše na cijeni i najlakše se održava.

    • Slažem se, jako sam sretna što sam upisala faks koji sam upisala prvenstveno zbog onlinea koji je moja ljubav :)

  • Ana

    Bravo Ivana! Odličan članak.
    Ja bih također htjela potvrditi važnost kvaliteno popunjenog profila i informacija koje se nađu na Googleu – svoj prvi posao sam dobila tako što je moj bivši šef pregledavao profile na portalu MojPosao i moj mu se svidio. Pozvao me na razgovor i zaposlio me. :)
    Na razgovoru mi je rekao da me “izguglao” i da su mu se svidjele stvari što radim u slobodno vrijeme (bila sam aktivna u jednoj udruzi, sudjelovala u organizaciji jednog festivala, pisala filmsku kolumnu…).
    Od trenutka popunjavanja profila do prvog radnog dana prošlo je nešto manje od dva tjedna.
    Tako da potpisujem Ivanin članak od početka do kraja.
    Cure, najbitnije je da ste proaktivne i da se bavite stvarima koje volite, a vezane su više ili manje za profil posla kakav priželjkujete. Danas kad svi lajkamo, šeramo i tvitamo zanimljive informacije prije ili kasnije netko će naići na vas :)
    Sretno!

    • Ma daj, i ti preko MojPosao? :) Fora!
      Hvala ti <3

  • Renata

    cool! thanks! :) trebam bas diplomirati iduci mjesec pa sam napravila evo ovaj profil na linkedin, inace nisam imala pojma da to postoji :)
    a sto se tice googlanja mog imena i prezimena, sami uspjesi, a fejs je pod nadimkom, mislila sam na to :) heheh
    koristan članak, super!

  • Andreja

    Puno korisnih savjeta :) Evo ja još uvijek studiram, ali imam dva totalno suprotna primjera- s jedne strane moj brat je kratko bio nezaposlen, čuo je da u jednoj firmi traže radnike, napisao je životopis i jednostavno pokucao na vrata poslodavcu, obavio razgovor i istog dana dobio posao. Očito je presudila njegova inicijativa, trud i razni hobiji, jer nije imao radnog iskustva u knjižici, niti je posao bio u njegovoj struci. S druge strane imam frendicu koja je nakon stažiranja poslala stotine molbi i nije dobila apsolutno nikakve povratne informacije, iako je dovoljno kvalificirana i molbe su za posao u struci.
    Sve u svemu, slažem se s tobom da danas više nije dovoljno poslati običan životopis i čekati odgovor, treba se puno više potruditi i misliti na svaku sitnicu. Npr. za neke poslove može biti presudno i gdje ste se školovali, gdje živite, kako izgledate, jeste li udane ili imate djecu, imate li neke zanimljive interese.. Nažalost nitko vam neće reći da im se ne sviđa vaš profil na faceu, ili vam ne žele vraćati prijevoz jer živite izvan Zagreba ili davati svaki čas bolovanje zbog male djece, ali i o tome morate razmišljati… Stvarno odlična tema za članak.. Sretno svima! :)

    • Još jedna stvar koju nisam napisala u članku – nakon slanja molbi i razgovora, ako prođe određeno vrijeme bez povratnih informacija, treba zvati, mailati… Pokazati interes, uglavnom. Ponekad se možda poslodavac dvoumi između kandidata ili vas je otpisao, a ako pokažete inicijativu i želju, to ne može biti ništa loše, dapače!

  • ss

    Dobar članak :)
    no nažalost nije lako doći do posla, to govori brojka od preko 370 000 nezaposlenih u evidenciji zavoda. i pri nekim stvarima treba biti oprezan kao primjerice ti tečajevi, dobro provjerite prije upisivanja što točno upisujete i da li vam se to upisuje u radnju knjižicu jer zna biti muljaža s time.

  • Linda

    pozdravljam ovakve clanke :) smatram da treba biti proaktivan, pozitivan, vrijedan i ne treba imati predrasude prema poslu/poslovima, . student sam 2 god dipl studija, polako zavrsavam sa fakultetom i nekako se ne brinem gdje cu raditi iako bih mozda trebala s obzirom na situaciju u zemlji. Osoba sam koju zanima gotovo sve, bavim se sa 101 dodatnom aktivnoscu uz fakultet a usput radim i to se zna dogoditi da imam nekoliko poslova istovremeno. Nista mi nije problem raditi. Odavno sam shvatila da sto god radila u zivotu trebam biti pozitivna i nasmijana jer na taj nacin privlacimo dobre stvari u svoj zivot. Pogledajte film Tajnu sve ce vam biti jasno ;)

    Negdje sam procitala da postoje 2 vrste nezaposlenih osoba. Osobe koje cekaju na posao. Osobe koje traze posao. Nekako nije ovo daleko od istine

    sve pohvale za clanak :)

    • Hvala :) Čitala sam Tajnu i nije mi sjela, ali se s teorijom da pozitivne misli privlače pozitivne stvari itekako slažem!

  • Little.Miss.Sunshine

    Odličan članak, nažalost nismo ni svjesni što sve poslodavci gledaju pa mnogi tako ne paze što se tiče društvenih mreža :D

  • Marla

    Hmmmm… Jako puno korisnih informacija, ali i jako puno nabrijanih. Radim u veeeelikoj firmi i razgovor za posao je u svakom odjelu i za svako mjesto drugaciji. Detalji o tome kako eazgovor izgleda se ne iznose van, cak ni medju ljudima u istom kolektivu. To znaju nadredjeni, zaposlenik i osoba iz ljudskih resursa.

    Iz osobnog iskustva bi rekla kako je predstavljanje samog sebe i dobro odradjen razgovor mnogo vazniji od nekih tecaja, posebno jer tecaja ima svakakvih.

    Osobno bi izmedju kandidata koji spremno i konkretno odgovara na pitanja uvijek dala vecu sansu. Jednom mi je jedna tena rekla sa je njena vrlina sto je sklona sanjarenju?! Wtf?

    Posao nije dobila

    • Noir Classique

      Hihih :D
      Mozda je cura bila pod velikom tremom pa je izvalila to. Meni su se razgovori za posao uglavnom bazirali na pricu o radnom iskustvu i osnovnim informacijama. Dosla sam jednom s isprintanim CV-jem, i nakon sto mi je zena postavljala par pitanja s papira koji je imala (a sve od toga je pisalo u mom zivotopisu), pruzila sam joj papir, rekla da pogleda ako zeli jos koje podpitanje postaviti a ona me samo blijedo pogledala s prekrizenim rukama Oo.
      Definitivno se slazem da je bitan nastup no, treba proci prvi krug i biti pozvan na njega uopce… Zato postoji ova tema da si cure medusobno pripomognu i podijele iskustva, steta sto nema vise komentara na ovu temu.

      • Marla

        Svakako se slazem s tim da je ponekad tesko uopce uci u uzi krug, ali zato se potrebno potruditi napuniti cv prije diplome.

        Sto se tice pitanja koja sam cula na svojim ili tudjim razgovorima ili od osoba koje su nadredjene u nekim drugim firmama:

        – uzor? I ne spominjite mamu i Coco Chanel (osim ako niste modna novinarka)! Odaberite osobu iz struke koja se istice po necemu
        – kako tvoj hobi moze doprinijeti radu u firmi? Pitali su meni blisku osobu koja skuplja lego kocke i karta poker. On je rekao da zbog pokera dobro cita druge, a zbog lego kockica lakse sagleda nacin na koji funkcioniraju razni sustavi i njegovi elementi. Dobio je posao.
        – razmislite o vrlinama i manama i uoblicite u poslovno prihvatljive oblike ponasanja i razmisljanja te budite uvjerljivi. Treba vam vremena? Niste spori nego detaljni. Mane oblikujte da nisu mane
        – razmislite zasto trebaju bas vas i mislite izvan kutije. Pitat ce vas to.
        – ako vas pitaju sto ocekujete, budite iskreni, ali ne i glupi. Nikad ne pricajte odmah o ciframa. Radna atmosfera, motivacije, strucna usavrsavanja i sl su ono sto poslodavci zele cuti
        – pitajte vi njih! Ako idete s razgovora, a nemate pitanja znaci da niste obracali paznju.

        I informirajte se o firmi u koju idete na razgovor

      • Noir Classique

        Imam ja jos do diplome, tek sam 2. godina hehe. A sad, kako popunit CV osim skolovanjem, tecajevima stranih jezika itd ne znam. Vidim cure ovdje spominju da ih nitko nece zaposlit bez iskustva i tu se slazem… Na razgovorima bi me pitali osnovne informacije o meni tipa adresa, koji fakultet, trebam li posao, zasto mislim da mogu taj posao radit posto nemam radno iskustvo (u tonu “sta ti radis ovdje”). To iskustvo je najbitnije bilo a nisam se ni prijavljivala za nes posebno… Promotorica, anketiranje, dijeljenje letaka… Nisu to nikakva nabrijana mjesta no razumijem ih, i da bih dala prednost ljudima koji nesto znaju radit… Ovakva pitanja koja si navela mi nigdje nisu postavili pfff, a steta, voljela bih da jesu.

        Ovo s pokerom i lego kockicama je odlican odgovor :)

      • I naravno, neizostavno pitanje koje možda zvuči kao klišej, ali se redovno postavlja – gdje se vidite za x godina :)

  • RedHead Tea

    Aj molim te, stavi se u poziciju samohrane mame koja nije iz Zagreba, ima magisterij, poprilično radnog iskustva na managerskim pozicijama, a nezaposlena je već 4 godine. Poslovi koji se nude su samo sezonski grind na koji ne možeš povesti klinca, a nemaš ga kome ostaviti na čuvanje.
    Aj. Kad pogledaš iz moje perspektive, ovaj je članak ne samo smeće nego i sramotan. Da si u naslov stavila prvi posao, još bi nekako i prošao.

    • Slažem se da moji savjeti nisu uvijek primjenjivi, ali ako sam pomogla i jednoj djevojci, nitko sretniji od mene. Da čitaš Šminkericu redovno znala bi da svoje članke pišemo na temelju vlastitog iskustva. Ovo je moje iskustvo s pronalaskom posla, a na vama je da izvadite elemente koji vam se čine korisnima i primjenjivima na vašu situaciju i iskoristite ih,
      Razumijem tvoju frustraciju i želim svu sreću!

  • sramotno je uopće ovo prodavat u jednoj hrvatskoj.cura je zabrijala da je mozda u svicarskoj ili svedskoj!

    • Noir Classique

      Sestra od frendice radi u Svicarskoj, bome se treba i tamo namuciti za naci posao :* nigdje nije med i mlijeko.

    • Alice

      pa s takvim stavom sigurno nećeš daleko dogurati, naravno uvijek je lakše kritizirati

  • Tamy :)

    clanak jeste dobar ali evo recimo veoma je nezgodno kad izadjete iz skole,nemate radnog iskustva i nemate sta puno rec u toj zamolbi za posao ali ipak je posaljete…iznenada vas pozovu na razgovor,odete ali na kraju najveci problem ispadne radno iskustvo :usklicnik: a kako ga uopce stec kad vas nece zaposlit? a da ne govorim o tome kako objave natjecaj i onda kad nazoves ili se vec nekako informiras ispadne da je natjecaj objavljen radi reda a da su vec zaposlili ili vec imaju nekog u planu…ima danas svakakvih caka,najbolje jos prolaze oni koji imaju neku vezu mada i to tesko vise opstaje..sto setice ovih tecajeva,sjecam se da mi je jedna poznanica pricala kako je odlucila zavrsavat sto vise tecajeva koje je nasla na zavodu i u to vrijeme za svaki tecaj dobijala je novce za put i tako kao neki poticaj (pomoc) medjutim koliko sam skuzila sta god da je ona zavrsavalau ta 2 mj dok ona ne zavrsi to radno mjesto koje se trenutno trazilo bilo je vec popunjeno…njoj je bilo ok jer je primala tu naknadu ali ni ona ne moze trajat vjecno,treba platit prijevoz,jauznu svaki dan i td. ali treba bit optimistican,nace se vec nesto mada je danas to jako jako tesko jer sve se zatvara i propada

  • andjeleena

    ajme, cemu ovakvi komentari. ja mislim da je clanak odlican, no naravno ne odnosi se na sve struke, ali ovi svi savjeti su stvarno svima dobrodosli, i svi bi trebali pripazit na to. npr. jedna poznanica je zavrsila uciteljski,a profilna slika na fb joj je u badicu i bocom votke… ?!

    no, cesto je stvar u tome da u Hrvatskoj svi zele placu i “naci posao” ali nitko ne zeli raditi.. ja radim od 1. godine faksa, radila sam i za 13 kn po h u mc donaldsu, al sam i dogurala do 28kn/h. kaze moja poznanica, necu ic radit za bijednih 3000kn.. od neceg moras pocet, ne? ili, ostani doma, i zicaj starce za 20kn…

    • dani

      hehe, znam, znam! i ja sam tako krenula ;)

      nakon završetka faxa sam počela raditi u dosta lošim uvjetima, ali sam napredovala kroz vrijeme.

      jako puno ljudi bi odmah htjelo na direktorsku poziciju! nek si otvore tvrtku, pa će biti direktori!

  • dani

    evo i mog doprinosa ovoj temi.

    jednom sam prilikom i sama vodila razgovor za posao. jedna djevojka je došla grozno odjevena, čak bih mogla reći da je bila prljava. razumijem da ljudi nemaju novaca da kupuju odjeću za razgovor za posao, niti smatram da je to potrebno. ali je jako bitan taj prvi dojam koji potencijalni zaposlenik ostavi na poslodavca. uvijek treba doći uredan, pristojno odjeven, s jednostavnom šminkom i nakitom.

    obavezno je znati najbitnije podatke o tvrtki u koju ste došli na razgovor. kada je osnovana, čime se bavi, koji su im projekti, poznati proizvodi/poslovi…

    prštiti samopouzdanjem! osmijeh na lice! mislim da je meni to pomoglo! ;)

    sretno svima koji su u potrazi za poslom.

    i još nešto, smatram da je bolje je uzeti životopis u ruke i ići od tvrtke do tvrtke. tko zna tko im je zadužen za mailove…

  • Tamy :)

    kad se vec pominje odlazak na mjesto tvrtke,sjetila sam se price jedne poznanice kad je otisla u Muller da trazi posao i ponela papire koje su trazili,jedna od zaposlenica joj je rekla “ostavi to ovdje neko od kolegica ce to kasnije poderati!” sramotno!

    • Noir Classique

      Cura je ocito fulala mjesto, odes kod sefa il tko je vec tu nadreden a ne zaposleniku kojem si moguca konkurencija.

      • Tamy :)

        pa dobro jesu te zaposlenice bas morale bit tolika stoka da nisu mogle to nekom predat -.- s kojim pravom smijes poderat necije dokumente,ja kad bi to nekom rekla morala bi imat debeo obraz za tako sta…da je to rekla nekom drcnijem,vjerojatno bi tamo “naribali” a mozda bi pokupila i otkaz…

      • Noir Classique

        Sto da ti kazem, mislim da se u svakom Mulleru stvore takve sto sve gledaju s visoka, stalkaju po ducanu i disu ti za vratom a kad ih pitas za bazu za sjenilo ne znaju da to postoji a rade na odjelu kozmetike. Cura je lako mogla potrazit osobu koja prima ljude i usput spomenut tu “ljubaznu” zaposlenicu. No, bar je bila iskrena, zamisli da je rekla da im ostavi prijavu i CV koju ce one odnjet a onda ju bace kada cura ode.

      • Tamy :)

        bolje da nisu nista rekle,zamisli kad bi tako predavali zamolbe,ako i bace,njima na dusu ali tako nekom rec to je strava i uzas!

      • Noir Classique

        Mislim da one nisu duzne kao prodavacice nosat to kod sefa umjesto nje… Al su ju mogle uputiti gdje treba ici, naravno. ja bi se definitivno pozalila na takvo ponasanje.

  • Tužna stvar je to što danas, ruku na srce, većinom ide sve preko veze. Kapa dolje onima koji su uspjeli sami svojim trudom dobiti posao i uopće dospjeti do razgovora kada danas i kad imaš mail kao kontakt, i pošalješ jedno 100 mailova (bez pretjerivanja) dobiješ 0 odgovora.

  • svidja mi se članak, iako se po njemu čini kao da je prelako naći posao, a nije, pa.. No ipak, sve u svemu, dobri savjeti

  • jammy

    vjerujem da je članak superkoristan u nekoj razvijenoj državi, u kojoj se cijeni znanje, rad i upornost, ali kod nas ništa od ovoga, nažalost, nije bitno. Ja sam vss, govorim 2 strana jezika, služim se još 2, imam razne certifikate i slično, pa evo još u životu nisam radila nigdje dulje od par mjeseci kao zamjena, a radim sve navedno u ovome članku, pa i više. Ideja je dobra, ali nikako za ovo vrijeme i mjesto.

    • Ja sam sve ove savjete primijenila u svojoj potrazi za poslom u Hrvatskoj i pronašla ga, tako da su primjenjivi, no naravno ne u svakoj struci.

      • jammy

        upravo to – ne u svakoj struci, nažalost, a najmanje u mojoj :/

  • NoLoveAllowed

    Članak nije loš i autorica je definitivno imala dobre namjere, ali moram se složiti s nekim komentarima.
    Ja sam završila ekonomsku i u moju struku nema šanse da me prime, jer te što sam mlada (odmah se podrazumijeva da sam neozbiljna) te nemam radno iskustvo koje je u HR toooliko bitno.
    Prvi posao sam dobila preko veze, kao i svi moji radni kolege. I to sezonski.
    Kod nas ako nikoga ne poznajete ništa bolje ni ne možete ostvariti.

  • tina

    Sve pohvale za članak i za pokretaje te tematike. Ti si i kompetentna pisati o tome, jer se vidi da si uporna. Svakako će mi dobeo doći za koji mjesec dok završim faks.
    No, mislim da je naslov pretenciozan, kao da tvrdiš da ćemo kroz tih 10 koraka zaista i pronaći posao. Možda si trebala napisati “Moje iskustvo u fazi pronalasku posla”, no manje bitno.

  • Linda

    Odličan članak i mislim da bi trebalo bit još takvih. Bilo bi još bolje kada bi postojala rubrika samo na tu temu, gdje bi ljudi mogli pisati svoja osobna iskustva. Mislim da bi to puno pomoglo mladim ljudima.
    Istina da su današnja vremena zafrkana (da se sad ne izrazim na drugi, meni draži, način). Glupo je i nije glupo napisati da se treba izborit za sebe, bit uporan, “grist”… Teško je , znam. Znam na osnovi svog osobnog iskustva. Nitko ne želi zapošljavati, svatko želi da netko radi ne znam koliko sati za neku crkavicu kojom se ne mogu platit ni oni najosnovniji troškovi.Od Hzzo-a nikakve koristi. Ako netko želi otvorit nešto, obrt, firmicu, nailazi na brdo papirologije, treba platit ovo, treba platit ono, i ono što je meni najgore dok netko čuje da želiš otvorit nešto odmah te proglase ludim. Čini mi se da je ovdje praksa nekoga maltretirat, da je praksa biti negativan, da je praksa biti toliko zao, zavidan, da se napravi ama baš sve da se napakosti osobi koja želi napravit nešto za sebe.
    Završila sam 2 totalno različite struke – sss vezano za zdravstvo i všs ekonomija. Upisala sam srednju koju sam baš htjela, završila, stažirala, položila državni i nakon toga slala molbe i molbe, pitala usmeno itd. Od ne znam koliko poslanih molbi, dobila bi možda 2 pismene odbijenice. I to je bio uspjeh. Bar sam znala da je ipak netko vidio moju molbu. Bilo je i svakakvih lažnih obećanja, lažnih probnih rokova (zovnu, kao treba im netko, ali prvo treba proć taj probni rok i na kraju bi rekli da ipak ne trebaju nikoga, a od zaposlenika bi doznala da sam ne znam koja po redu koju tako muljaju)… Svaki put bih stisnula zube i rekla sebi da se ne treba nervirati, da treba ići dalje. Jednom sam poslala molbu na otvoreni natječaj u jednoj od zagrebačkih bolnica. Na moje iznaneđenje bila sam pozvana na razgovor, intervju je prošao uredno, ljudi su bili jako ljubazni na što nisam navikla, pitanja su bila sasvim pristojna. Nije bilo nikakvih neugodnih iznaneđenja kao što ih je prije znalo bit. Nažalost nisam bila primljena i to mi je teško palo. Taj jedan jedini put sam se baš naplakala.
    Jedan dan sam vidila veliki plakat za fakultete, odmah sam otišla, skupila sve kataloge, raspitivala se i odlučila se za višu ekonomsku. Svojima sam rekla što želim. Na višu sam upala i dogurala do kraja. I nije mi žao. Opet muke sa poslom, ali nisam se dala. Slučajno sam upoznala jednu zastupnicu osiguranja i preko nje sam upala na posao. Znam, reći ćete to je povlačenje ljudi za rukav. Ne, oni nisu radili na taj način, ali nažalost s vremenom su promijenili svoju politiku rada koji meni nije odgovarao. Nisam bila stvorena za takav način rada i stvaralo mi je pritisak. I ne samo meni. Kratko sam bila na tom poslu, ali koristilo mi je. Naučila sam nešto novo, vidila kako to ide. Prije sam imala predrasude o tom poslu u osiguranju, ali kada sam i sama bila u tome (nema veze što je to bilo kratko) skroz drugačije gledam na sve to. Pozitivno je i što sam upoznala ljude i stekla novu prijateljicu. Baš tu osobu koju sam slučajno upoznala. Kasnije sam upisala tečaj knjigovodstva i prije nego sam ga uopće završila upala sam u jednu knjigovodstvenu firmu kao volonterka. Trebala sam biti samo 2 mjeseca tamo, ali nekako je sve išlo meni u prilog. Luda sreća. Dolazila sam kad i drugi, odlazila kad i drugi, radila što je god trebalo. Trud se isplatio jer me nakon mjesec i pol dana šef zaposlio na pola radnog vremena. Volonterstvo ipak nije bilo skroz mukte. Ipak sam nešto dobila što i nisam očekivala. Bez obzira na zaposlenje na pola radnog vremena, ja sam i dalje stajala puno radno vrijeme, svojom vlastitom voljom. Neki su mi govorili da sam luda, ali držala sam se svoga. Komentare da sam luda jednostavno sam ignorirala. To je trajalo par mjeseci. Opet se isplatilo jer se ugovor promijenio sa pola radnog vremena na puno. Nažalost nakon nekog vremena netko je morao i otić iz firme zbog sve ove situacije koju je i šef osjetio. Bilo je logično da ja idem jer sam došla među zadnjima. Bilo mi je strašno krivo, bila sam sva jadna, ali opet s druge strane ipak sam u toj firmi stekla neko iskustvo, nova poznanstva, ostala u kontaktu sa ljudima i sa šefom. Nikad se ne zna.

  • Frano

    Nije lako pronaći posao kad je pravih poslova malo, a ljudi i konkurencije puno. Ipak vidio sam puno ljudi koji su se namjerili naći posao i bili su aktivni u traženju – svi su ga našli! Dakle, ako se doista traži može se naći. Ljudi bez posla mogu pronaći par dobrih savjeta u vezi sa pronalaskom posla na http://www.posao-hr.com/ Najviše mi se svidjela rečenica ” poslodavcima je jednako teško, ako ne i teže, naći dobrog radnika kao i vama dobar posao”. Dakle, ako doista nešto naučite, nešto znate, imate neku vještinu onda će poslodavac jedva čekati da se javite i da vas zaposli!

Ostavite komentar

:) :( ;) ;( :? :D :lol: :surprise: :P :ideja: :kul: :jakosretan: :sneaky: :verysneaky: :ozbiljan: :ljut2: :rollover: :zbunj: :sramise: :usklicnik: :upitnik: :direction: more »

Molimo te da se prilikom komentiranja pridržavaš Internet bontona, da poštuješ tuđe mišljenje te da tvoje kritike budu konstruktivne. U komentarima je zabranjena samopromocija bilo koje vrste (dozvoljen je unos web stranice u za to predviđeno polje). Svako kršenje pravila komentiranja rezultirat će brisanjem komentara ili zabranom daljnjeg komentiranja. Kršenje pravila možeš prijaviti klikom na "Prijavi komentar". Hvala ti što svojim komentarima pridonosiš našoj zajednici :)